Projekat je objavljen u formi monografije

Najnoviji doprinos autora Dimitrija Vujadinovića njegovom bogatom životnom opusu autorskih monografija (pored tematskih izložbi, radova na domaćim i stranim konferencijama, članaka u medijima, aktivnosti na pripremi i snimanju dokumentarnih filmova, uređivanja knjiga, upravljanja i učešća u istraživačkim projektima, menadžerskih i savetodavnih funkcija i članstva u organizacijama iz različitih segmenata kulture sećanja) jeste i dvodelna monografija o mlinarstvu kao kulturnom nasleđu pod nazivom TAJNE KONTINUITETA – MLIN ZA ŽITO. Monografiju karakteriše vizuelni foto-kolaž od 49 arhivskih fotografija na prednjoj korici, koje prikazuju mozaik razvoja mlinova za žito sa različitim pogonskim snagama (od konjskog „pogona” i vetrenjača, preko mlinova na potocima i rekama ili onih koji koriste potencijal plime i oseke na morskim obalama, do parnih i električnih mašinskih mlinova), raznovrsnu opremu za preradu žita i proizvodnju brašna u mlinovima, ambijentalne predele u kojima su građene pojedine vrste mlinova, likove vlasnika, mlinara i korisnika mlinova…

Prvi deo monografije (u levoj koloni) sadrži četiri podnaslova:

(1) POUKE IZ PROŠLOSTI KOJE TREBA PRENETI U BUDUĆNOST – pored Uvoda, autor je obradio i četiri tematske odrednice: Hleb je stariji od čoveka; Lokalitet Magareći mlin; Hleb je proizvod prirode i kulture; Mlin, mlinar i mlinarica u kolektivnoj imaginaciji. Sažetost teksta je prva karakteristika monografije, što se uočava već u Uvodu, gde autor u jednoj rečenici definiše ulogu mlina: „Mlin je prekretnica na putu zrna od zemlje do neba, gde zrno postaje brašno i počinje avantura hleba!”. Nasuprot tome, bogatstvo opisa mlinarstva je druga osobenost teksta, prisutna u većini tematskih odrednica monografije, koju autor prikazuje kroz „sveto trojstvo” stvarnosti i mašte: mlin – ambijentalna celina, mlinar – zanatlija i njegova mlinarica kao spona između mlinara i donosioca žita na mlevenje.

(2) MOZAIK ISTORIJE MLINARSTVA je najbogatiji sa 20 tematskih odrednica: hiljadugodišnja uloga žrvnja, značaj i kvalitet metate ili vulkanskog kamena za mlevenje, nova revolucionarna dostignuća pojavom mlinova – kao osnova uspešne ekonomije, i opisi pojedinih tipova najvećih mlinova za brašno na svetu u Mineapolisu, Mlin između tradicije i modernosti, Mlin u Srbiji, plovni mlinovi, Dunavka; bečki mlinovi; vodeni hodači; mlin sa vodenim točkom; dunavski vodenice porodice Sabadoš, zatim mlinovi na morskoj plimi i oseci, vetrenjače i opis „iznajmljivanja” vetra, suvača – mlin ravnice, mlinar kao zao čovek i revolucija u mlinarstvu.

(3) NASLEĐE sadrži 16 tematskih celina: vodeničarstvo, Panonska žitnica, vodenice na Tisi, mlin apatinske Dunavke, poslednja vodenica na Dunavu, mlin na Velikom bačkom kanalu, Stari mlin u Malom Staparu, vojvođanski džinovi, snaga džinova na ulazu u Adu, suvača (gde nije bilo ni vode ni vetra, prva u Pančevu 1727) i tužna istorija suvače (gde nije bilo ni vode ni vetra), prvi čantavirski mlin, velikokikindski mlin, mlin u Perlezu, i poslednje dve suvače koje imaju nacionalni značaj (u Srbiji) i globalni značaj (Molinološki rečnik) u istoriji mlinarstva. Udruženje mlinara Srbije i njihov predsednik Milan Pavlović – suvlasnik mlina u porti crkve Svetog Marka (Lajkovac), iako ima članove i iz Republike Srpske i Crne Gore, zaslužno je za obnovu starih mlinova, koji su „ekološke tvorevine, savršena kombinacija prirode i ljudskog izuma, ljubavi i upornosti da se opstane”. Molinološki rečnik je rezultat rada međunarodnog udruženja (The International Molinological Society) posvećenog zaštiti mlinarstva kao kulturne baštine, započet na Prvom simpozijumu u Portugalu 1965. Sadrži „deset poglavlja sa brojnim odeljcima”, od kojih su prva dva posvećena osnovnim pojmovima mlinarstva, narednih sedam tehničko-tehnološkim karakteristikama mlinova, a poslednje poglavlje međuzavisnosti „postpoljoprivrednog sektora” – mlinarstva, pekarstva i trgovine brašnom i proizvodima od brašna.

(4) SVETSKO INDUSTRIJSKO I KULTURNO NASLEĐE ima četiri tematske odrednice: od sveobuhvatnog značaja mlinarske baštine, preko primera očuvanja industrijske i kulturne baštine vetrenjača u Holandiji, do Međunarodnog muzeja mlinova na 15 hektara u Gifhornu (Nemačka) sa 13 mlinova u originalnoj veličini iz različitih zemalja i izložbenom halom (800 m² sa 49 modela mlinova i vetrenjača iz 20 zemalja), kao i Mill City-ja iz očuvanog prostornog kompleksa najvećeg mlina u Mineapolisu (Pillsbury A-Mill) – u čijim se potkrovljima danas nalazi 251 stan-atelje umetnika. Autor je sistematizovao sve vodenice u Srbiji u tri osnovne grupe (kašikare/lopatarice, prekajke i dunavke), ali je prikupio i brojne druge nazive prema određenim specifičnostima (ajtašica, opakuša, potočara, podmakuša, sitarica, rekavica, tumbašara, škripavac…) – kao potencijalnu riznicu pitanja za popularne TV kvizove znanja.

Dimitrije Vujadinović i svi autori književnih dela koje citira iz različitih epoha i zemalja u ovoj monografiji opisuju događaje u mlinarstvu kroz odnose u „svetom trojstvu”: mlin – ambijentalna celina, mlinar – zanatlija i njegova mlinarica kao spona između mlinara i donosioca žita na mlevenje. Autor je prikazao razvoj proizvodnje brašna od ručnog mlina koji su u domaćinstvu koristile žene ili legionari u osvajačkim pohodima, preko mlinskih kamenova – donjeg nepokretnog i gornjeg pokretnog, do savremenih tehnoloških celina u mehaničkim mlinovima za preradu zrna u različite tipove i kategorije kvaliteta brašna. Vujadinović s ponosom ističe da je od samo dve suvače sačuvane u Evropi, jedna zaštićeno istorijsko dobro izgrađeno u Kikindi (1889). Na kraju prvog dela monografije, autor čitaocima predstavlja poseban bibliografski dodatak – koji sadrži spiskove 15 najznačajnijih evropskih i međunarodnih udruženja ljubitelja mlinova, 71 muzeja mlinarstva u Evropi i dosijee o vetrenjačama kao istorijsko-kulturnoj baštini sveta – za 24 zemlje po kontinentima.

Drugi deo monografije (u desnoj koloni) sadrži samo jedan podnaslov PRIČE IZ MLINA, ali sa čak 49 tematskih odrednica koje se mogu tematski sistematizovati u više grupa: odrednice o hlebu – o oko 6000 godina kao „plemenitom daru prirode koji ne može zameniti nijedna druga hrana”, „ukrasu života”, „daru bogova” – „Hristos je hleb”, „kuća hleba”…; večiti sukob – između sumnjičavih seljaka i mlinara/vodeničara i kako je proglašeni Sima Matić, direktor novosadskog „Danubijusa”, angažovao „Jugoinspekt” da uzorkuje svaku isporuku pšenice u mlin i, na osnovu referentnih vrednosti tri pokazatelja (hektolitarska težina – 76, vlaga – 13% i primese – 2%), utvrđuje kvalitet. Seljaci su unapred znali vrednost pšenice koju su donosili, u zavisnosti od tržišne cene, izuzev Koviljskog manastira, kome su uvek priznavane sve referentne vrednosti pšenice; Zlatno runo – kao „pšenični simbol (sito)… za bolje brašno i bolji hleb”; rat za žito – kao borba protiv gladi i za ekonomsku moć država; opisi mlinarstva kroz: meljarice, mlinar (smanji procenat za kiriju, ali uzme više brašna), vodenica – prva automatska mašina, vodenice kao čudesno delo samoukih graditelja (na izvorima Šar-planine), mlin – fragmenti, Pisma iz mog mlina – prvi utisci (susret sa sovom u mlinu), mlin klepeće, priča o nemom žrvnju (zvuk zavijanja žrvnja najavljuje da je samleo staro žito, da se ciklus završio u savršenstvu beskrajnog kružnog kretanja)…; istinska starina – citati ruskih klasika o mlinu (17 citata iz 19. i jedan iz 20. veka)…; mitovi i legende o vetrenjačama/mlinovima – kroz: „prva vetrenjača Svetog Save noćeketal o”, opasna mesta demona (vile i patuljci, vodeni duh, karakondžule, drekavac, bukavac, vampir – jedina srpska reč koja je ušla u sve jezike sveta!), Bog i đavo, vodenica na vrhu planine – Sopotnica, Bog i đavo, Sava Savanović, mlin klepeće, borba sa vetrenjačama, u mlinu („narod ne može zamisliti mlin bez đavola niti mlinara bez greha”)…; u mlinu nema nacija jer mlin je hleb – „za mlevenje pšenice i kukuruza, najbolji kamen za mlin je iz Teočaka, a svi ljudi u mlinu su isti – jer svaki stomak je gladan”; mlin na reci Po – gde Rikardo Bačeli opisuje „porodicu mlinara na reci tokom jednog veka od Napoleona do Prvog svetskog rata”, Kenterberijske priče, novosadski mlinari – gde se opisuje „mlinarsko-pekarška porodica Huber” krajem 18. i početkom 19. veka, mlinovi na reci Krupi (ugašeni elektrifikacijom i mogućnošću kupovine brašna u prodavnicama); zaboravljeni mlinovi, mlinar se ženi, spavaš s mlinarom – čiji opisi uključuju i stihove o mlinovima; i seksualne asocijacije u opisima mlinova: Vagnerov mlin – skica za „malu” (troprstasti mlinarski pečat od brašna na leđima snaše koja se vraća iz mlina), mlin i erotika – mlinari i pekari rade noću, a ambijent i zvuci u mlinu imaju erotski podsticaj, „donji tvrdi kamen zvao se muški, a gornji mekši koji se okreće ženski”, Zakonik iz 6. veka propisivao je kaznu ako neko nasrne na kraljevu sluškinju: platiće 50 šilinga, ali ako to učini u mlinu platiće 25 šilinga…

Prof. dr Miladin M. Ševarlić

Recenzent