Kada se govori o hlebu i kaže „vojnički hleb“, prva asocijacija je nešto posebno, specifično, izuzetno. Može se slobodno reći da je vojnički hleb zapravo brend, svi se nadaju da je to nešto posebno. Malo se može naći u istoriografiji i literaturi o značaju hleba na ratu i domaćem frontu. Istorija je dokazala da je svaki rat jedna od onih nesrećnih situacija gde se takav ontološki strah pretvara u stvarnost. Tako je bilo i u Velikom ratu. Ovde se isključivo radilo o svesnoj i organizovanoj politici uništavanja neprijatelja kroz nedostatak hleba i hrane. Bio je to strašan rat, kakav svet do tada nije pamtio, neljudska patnja ogromnog broja ljudi i potpuno besmislene žrtve (ako ijedan rat uopšte ima ikakvog smisla). Bila je to nadmoć sile nad duhom, kao univerzalna vrednost! Još jednom se pokazalo da je lakše rušiti nego graditi materijalni i duhovni svet, i da je najteže sačuvati ono što je izgrađeno. https://www.youtube.com/watch?v=Do9c8i–d7s